Foto: zekaem.hr
Jernej Lorenci, redatelj predstave Tartuffe napravljene po komadu velikog Molièra kaže da biti redateljem nije njegova svrha, već način kako biti s drugima. Sada je s nama, u ZKM-u i daje nam ono što ne želimo vidjeti, ne želimo čuti i ne želimo osjetiti. Povijest mijenja sve, ali ljudsku narav slabo, naprotiv, licemjerje, naivnost, samodestruktivnost, životinjski nagoni i još toliko toga, ostaje ne samo nepromijenjeno, već postaje i dominantna crta naše ljudskosti. Baš zbog toga, predstava Tartuffe je postavljena da bi nam usadila pitanje u glavu tko je sve Tartuffe? Prepoznajemo li sebe, ili pak prepoznajemo našeg šefa, kolegu, prijatelja, oca? Tko je uopće ostao na ovom svijetu, a da nema to tartifovsko u sebi?
Svi znamo tko je bio Molière, i znamo da su njegove drame prepune socijalne psihologije. Molière je pravdao sve svoje stanovite junake, no ono što nikada nije pravdao je licemjerje. Sama činjenica da je predstava Tartuffe bila zabranjena, ili zbog lažnog pobožnika ili možda zbog samog cenzurista koji se pronašao u ulozi Tartuffea, ukazuje na to koliko smo osjetljivi kada se radi o onome što naprosto ne želimo primjetiti. No, otkada se 1669.uz dopuštenje ponovno počela izvoditi postala je najizvođenija Molièrova komedija.
Foto: zekaem.hr
No, pitanje je, koliko je ovo dobro izvedeno? Naime, predstava traje otprilike tri sata, a rijetko tko je spreman gledati svu ljudsku prljavštinu koja ne samo da dolazi iz duše, već je i fizički dostupna. Detalji kao što su mrlja od fekalija na licu glavnog lika, Orgona (Pjer Meničanin), divlji seks razuzdane kćeri (Jadranka Đokić) u vrijeme kada njen otac sjedi na wc školjci su blago rečeno, pretjerani. Također, vidjeti čovjeka u ulozi psa je zaista potresno (Doris Šarić Kukuljica). Krešimir Mikić preuzeo je ulogu Tartuffea, i iskreno mislim da samo on i nitko više u ovoj skromnoj državi ne bi mogao toliko realistično i naprosto fantastično odigrati ovaj povijesni lik. Tek kada je on došao na scenu prepoznali smo u ovoj drami naznaku komedije u kojoj je Molière, dakako, bio vrhunski stručnjak.
Foto: zekaem.hr
Scenografija predstave (Branko Hojnik) je bila, usudila bih se reći, vrlo dobra. Više vrata koja se na početku otvaraju, a svaka otvara netko drugi napravljena su kao da predstavljaju ljudske karaktere. Dakako da se to sve vrlo dobro uklopilo u sam kontekst teksta i predstave. Scena u kojoj se vrata ruše je nezamijenjiva i ostavlja dubok dojam.Veliki poklon stajao je kao podsjetnik koliko smo spremni dati nekome o kome smo sami izmislili sliku u glavi, jer smo kao spužva upijali sve suvišne laži. Taj poklon, kada se otvorio bio je parket po kojem su klizali glumci, napravivši komediju za publiku, i komediju od samih sebe. Kostimografija (Belinda Radulović) je također bila na mjestu, pogotovo što se tiče odijela Djeda Mraza koji je Mikića pretvorio u smiješnog lika za kojeg ne možemo vjerovati da je samo još jedan od onih koje ne volimo spominjati. Sve što je Mikić imao na sebi izazivalo je doze smijeha u dvorani. Igre svjetlom (Pascal Merat) su bile, kako to i priliči ZKM-u vrlo dobre, prvenstveno zbog toga jer su postupno, indiskretno naglašavale gašenja i paljenja pojedinih karaktera.
Moj najjači argument zbog kojeg sam poželjela izaći iz dvorane je taj što smatram da je čovjeku uvijek bilo, i uvijek će biti teško držati koncentraciju više od dva sata kada se god nešto radi navečer. Naime, šutnje su preduge, naravno, tu su da nas tjeraju na razmišljanje i da se oslonimo na ekspresiju, ali kako kad ni sami ne znamo na čiji karakter nam se najviše diže želudac? Krešimir Mikić pokazao je najbolje što se može pokazati od ove predstave, svojim nevjerojatnim talentom, ne samo glumačkim, već i pjevačkim, što je zavezalo publiku za stolicu. No, ipak, predstava navodi na razmišljanje i otvara nam oči u prepoznavanju svih Tartuffea s kojima svakodnevno provodimo vrijeme.
Glumačka postava uključuje Sretena Mokrovića (Cleante), Doris Šarić – Kukuljicu (Gospođa Pernelle, Orgonova majka), Pjera Meničanina (Orgon), Katarinu Bistrović Darvaš (Elmira), Gorana Bogdana (Damis), Jadranku Đokić (Marijana), Franu Maškovića (Valer), Krešimira Mikića (Tartuffe) i Ninu Violić (Dorina).
suzanaerbeznik2 